Gornji naslov napominje jedan Šekspirov dramski tekst. Govori o tome kako cesto u našim životima mnogo i preglasno govorimo o necemu, a u stvari sav taj govor nije ništa drugo nego prazne rijeci i na kraju krajeva se razotkriva kao prazan, pokazuje se kao govor kojim treba da se pokrije praznina sadržaja, odsustvo stvarnih dogadanja, umjesto kojih nastupaju velike ali prazane rijeci bez ikakvog ucinka u životu. Kada mnogo i uprazno govorimo, onda nastaje komedija ili tragikomedija, mnogo velikih .....